Znanstvenici su potvrdili novo, rijetko pojavljivanje velike bijele psine (Carcharodon carcharias) u španjolskom dijelu Sredozemnog mora temeljem genetski potvrđenog nalaza mladog primjerka ulovljenog u travnju 2023. godine. Nalaz je dokumentiran u radu objavljenom u znanstvenom časopisu Acta Ichthyologica et Piscatoria u kojem su sudjelovali istraživači sa Španjolskog oceanografskog instituta (IEO-CSIC) i Sveučilišta u Cádizu.
Taj susret dogodio se 20. travnja 2023. kad su lokalni ribari slučajno u ribarske mreže uhvatili mladunče velike bijele psine u španjolskom isključivom gospodarskom pojasu uz obalu Alicantea, u području s podmorskim kanjonima i relativno dubokim vodama blizu obale. Primjerak je bio dug oko 2,1 m i težak između 80 i 90 kg, što ukazuje da se radi o mladom organizmu.
Iako je ulov bio slučajan i životinja je bila već mrtva kad je podignuta na brod, ribari su uzeli fotografije i obavijestili znanstvenike s kojima redovito surađuju. Genetskom analizom uzetih uzoraka potvrdilo se da se radi o velikoj bijeloj psini, čime je ovaj nalaz pripada među rijetke provjerene zapise te vrste u španjolskim mediteranskim vodama posljednjih desetljeća.
Istraživači su potom proveli opsežan pregled povijesnih zapisa o nalazima ove vrste u Sredozemlju, koji obuhvaćaju slučajne ulove, izravna opažanja, fotografije, ribarske izvještaje, pa i neizravne dokaze poput ugriza na nasukanim životinjama. Taj pregled pokazuje da je velika bijela psina održavala trajnu, ali ekstremno rijetku prisutnost u španjolskim vodama najmanje od sredine 19. stoljeća.
Podaci otkrivaju oko 60 različitih zabilježenih slučajeva pojavljivanja u španjolskom dijelu Mediterana od 1862. godine, no većina njih su izolirani događaji ili indirektni tragovi, a stvarna učestalost tih susreta ostaje izuzetno niska. Zbog toga se ova vrsta često opisuje kao “duh” mediteranskog ekosustava — vidljiva samo povremeno i teško predvidljivo.
Nalaz mladog primjerka posebno je relevantan jer otvara pitanja o demografskoj strukturi mediteranske populacije velike bijele psine i o tome je li u Sredozemlju moguće aktivno razmnožavanje ili migracije mladih jedinki iz drugih područja. Neki od glavnih uzroka kretanja ove vrste povezani su s migracijama plavoperajne tune, koja predstavlja važnu hranu za velike bijele psine.
Unatoč impozantnoj reputaciji velike bijele psine kao vrhunskog grabežljivca, stručnjaci naglašavaju da takvi susreti s ljudima ostaju iznimno rijetki i ne ukazuju na opasnost duž obala. U periodu dužem od 160 godina u španjolskom Mediteranu dokumentirana su samo dva incidenta s ljudima, što sugerira da se ova vrsta rijetko približava plitkim vodama.
Znanstvena zajednica također poziva na oprez pri tumačenju ovog nalaza: sama prisutnost jedne mladunčadi ne mora značiti da se populacija oporavlja — moglo bi se raditi i o poboljšanom nadzoru, boljoj suradnji s ribarima i većoj razmjeni podataka između istraživača.
Velike bijele psine u Sredozemlju su, prema procjenama, kritično ugrožena vrsta, čiji broj značajno opada zbog niz faktora uključujući nezakoniti ribolov, smanjenje populacija plijena i gubitak staništa. Njihova prisutnost, čak i rijetka, predstavlja važan element u ekološkoj ravnoteži morskih sustava.
Izvor: Jutarnji.hr
